Rob Riemen: Trebamo SDE, Sjedinjene Države Europe – sad!

Autor: Boris Pavelić
Objavljeno: 23. listopada 2011. u 9:29

To je jedino rješenje. Sve je ostalo smeće i laž. Potrebna je demokratska organizacija, institucije, »checks and balances« na razini Europe. A toga nema jer se bojimo napustiti koncept nacionalne države. 

– Pesimističan sam. Povijest Europe, kako svi znamo, komplicirana je i puna krvoprolića. Poslije strahota Drugoga svjetskog rata, shvatili smo da je ujedinjenje Europe jedino trajno jamstvo da se to više neće ponoviti. Ali šezdeset godina kasnije, svjedočimo dezintegraciji na svim područjima. Europska je konstrukcija izrazito ranjiva. Tek treba vidjeti hoćemo li riješiti financijsku krizu i sačuvati euro. Ako ne uspijemo, EU će se brzo raspasti. Ako sačuvamo euro, neizvjesno je hoćemo li sačuvati konstrukciju EU. Svi znaju da je financijska kriza prvi ozbiljan signal dubokih problema. Tu je i sveopća nekompetencija političke elite. Ona ne kontrolira situaciju; tržište je kontrolira. Politička elita nema instrumente da zauzda financijsku krizu. Političari su bespomoćni. To su dva temeljna problema: financijska kriza i bespomoćnost političke elite. Sljedeći je problem to što ljudi u Europi nemaju osjećaj da smo svi Europljani. Nacionalisti, populisti i fašisti jačaju posvuda u Europi: kontroliraju vladu u Nizozemskoj, u Mađarskoj, izuzetno su snažni u Francuskoj…  
Glasove osvajaju snage koje tvrde da je spas u zaštiti nacionalne države, premda svaki ekonomist i svatko s osjećajem za povijest zna da je to obična laž. To nije ništa drugo nego pretplaćivanje na još veću katastrofu. Povijest nas uči da su razdoblja mira u Europi uvijek bila relativno kratka. Počinjem strahovati da se bližimo kraju razdoblja mira. U mojem dijelu Europe, zapadnoj Europi, među državama više neće biti rata. Prošlo je vrijeme ratova između Njemačke i Francuske. Ali građanski rat…? Ono što zovemo »balkanizacijom«, ono što se kod vas nedavno dogodilo…? To je veliki strah. Imam prijatelje, Hrvate i Srbe, koji su u ratu došli u Nizozemsku. Primijetili su da sve više i više automobila oznaku Nizozemske zamjenjuje automobilskom oznakom pokrajine. »Tako je i u nas počelo«, upozorili su nas.

Previše je znakova dezintegracije: urušavanje eura, EU, disfunkcionalna politička elita, pomanjkanje vodstva, moralnog autoriteta, osjećaja pripadanja široj zajednici… Kada prevladaju plemenski instinkti, kada ljudi pomisle da moraju štititi svoje pleme ili naciju, i kada još imate političare koji govore to isto svaljujući krivnju na druge… U takvoj situaciji, zaboga, znamo što će se dogoditi. Građanski rat i agresija sastavni su dio mnogih društava. Nemojmo pogriješiti: nije nemoguće da nas zahvati ekstremno siromaštvo, i da ljudi izgube osjećaj za ono što znači biti civiliziranim. Naše društvo ne razlikuje se toliko od dvadesetih ili tridesetih godina prošlog stoljeća. Fašizam se pokazuje u mnogim oblicima. U prvoj sam knjizi snažno zagovarao plemstvo duha, taj duboki izraz europskoga humanizma i credo europskoga demokratskog društva, jer tvrdim da bez tog osjećaja, koji nadilazi svaki partikularni identitet, znamo kakav će biti rezultat. Najgluplja je laž da će u Europi još sedamsto godina vladati mir zato što vlada u posljednjih sedamdeset. Nemojmo učiniti pogrešku. Freud je bio u pravu: ljudska su bića vrlo, vrlo agresivna. Nedavna povijest Balkana pokazuje nam da posjedovanje kompjutora i sofisticirane tehnologije ne štiti od nasilja.

Uistinu jeste pesimist. Očekivao sam više nade.

– Moj je pesimizam utemeljen na činjenicama, ali ne mislim da je takav razvoj neizbježan. Ali je itekako moguć, mnogo više nego prije dvadeset godina. Kada sam studirao, prije više od dva desetljeća, bili smo duboko uvjereni da se više ne može dogoditi ono što su morali proživjeti naši roditelji. Ta vjera – »nikada više « – nestala je zauvijek. Ali moja je nada utemeljena u uvjerenju da još imamo vremena promijeniti stvari. Zato i pišem. Vremena nema previše, ali ljude treba pokrenuti, treba preuzeti odgovornost. Nastavimo li ovako, ne čineći ništa, prepuštajući prostor političkim lažima financijskih i političkih kriminalaca, neće biti dobro.   

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu već mjesecima traje nešto poput onoga što zagovarate, pobuna protiv financijskih elita i neefikasne demokracije. Studenti su proteklog proljeća blokirali fakultet, zahtijevajući besplatno obrazovanje. Sada sudjeluju u pokretu »15.10«. No istaknuli su još jedan zahtjev, koji zvuči kao da žele ukinuti stranke i parlamentarnu demokraciju: zahtijevaju »direktnu demokraciju«.

   – To je ekstremno opasno. Time se otvara prostor u kojemu populisti uvijek pobjeđuju. Pogrešno je misliti da je svatko student filozofije. Naročito je opasno da tako misle studenti filozofije. Aristotel je kazao da se direktna demokracija može održati s najviše pet tisuća ljudi; prijeđe li taj broj, više ne može funkcionirati. Morate pokloniti povjerenje onima koji su izabrani, a potom ih nadzirati i nakon četiri godine prosuđivati. Mislite li da ne rade kako valja, sami postanite političarima. Uključite se, preuzmite obveze. To me i brine kod današnjih mladih: gdje je posvećenost, gdje je preuzimanje obveza?

U Nizozemskoj je individualizacija uzela toliko maha, da su mladi više iza kompjutorskih ekrana nego što su se spremni uključiti u sindikate i politiku. Ali društvo mora biti organizirano. Morate preuzeti obveze. Svi znamo da nema lakih rješenja za velike probleme. Ne smijemo vjerovati jednostavnim sloganima. Ništa što vrijedi ne dobiva se besplatno. Slažemo se da novac ne bi smio biti prepreka obrazovanju: tko može, neka plati, ali tko ne može, mora imati pristup obrazovanju. Postoji, međutim, dvostruka zamka: s jedne su strane disfunkcionalne, katkad kriminalne elite, a s druge uspon populizma, lijevog ili desnog, koji nudi laka rješenja. Nema lakih rješenja.

– U pravu su kada tvrde da svi plaćamo cijenu kriminalnoga ponašanja bogatih bankara koji ucjenjuju cijelo društvo. Spekuliraju našim novcem, a kada spekulacije propadnu, zahtijevaju proračunski novac tvrdeći da će cijeli sustav propasti. Nisam, dakle, pesimističan zato što mislim da smo ukleti, nego zato što mislim da se moramo angažirati i poduzeti što možemo.

Mislite da je globalni pokret početak promjene?

– Teško je reći. To još ne možemo znati. Nenasilne revolucije u prošlome stoljeću uspjele su promijeniti stvari: Gandhi, Martin Luther King, kontrakultura šezdesetih… Ljudi često zaboravljaju da je pop glazba počela kao oblik protesta: Bob Dylan… Ona je danas komercijalizirana, ali njezini su korijeni u prosvjedu. Današnji prosvjed nema vođu, i njegovi sudionici tvrde da im ni ne treba. Ne vjerujem u to. Pokret nema ni jasnih zahtjeva, ni političkoga utemeljenja. Ali, hvala bogu da se ipak nešto događa! Hvala bogu da se nešto pokrenulo! Ne razumijem današnje mlade. Dopustite da to ilustriram na primjeru moje zemlje, Nizozemske. Akademsko obrazovanje ondje više nema ništa s ozbiljnim obrazovanjem. Nekada je trajalo pet ili šest godina, sada je kraće od četiri. Skupo je, i nema više veze s čitanjem i liberalnim obrazovanjem. Uče se vrlo uske praktične vještine, koje mogu koristiti gospodarstvu. U tom obrazovanju nema više ničega temeljnog.

Istodobno, ova financijska kriza nije prirodna katastrofa, nego posljedica ljudskih postupaka. Nezaposlenost raste, mladima je teško početi život. Ono što se dogodilo u Grčkoj moglo bi se dogoditi u cijeloj Europi. Postoje procjene da će sljedeća generacija morati živjeti s najmanje 25 posto manje nego sadašnja. To znači da ćete sve sadašnje troškove morati podmirivati s četvrtinom novca manje. Ljude u Grčkoj prevarila je njihova politička elita. Cijenu, dakako, plaćaju građani. Ako se to nastavi, imat ćemo nemire, što je fini eufemizam za – građanski rat. Ono što smo nedavno vidjeli u Londonu bit će dječja igra prema onome što se može dogoditi. Dakle, pet je sekundi do ponoći. Još tih pet sekundi mladi mogu iskoristiti da kažu: »Ne. Dosta je«. Po mome mišljenju, treba bojkotirati sveučilišta, televiziju, proizvode…

Mogu li pokušaji spašavanja Grčke spasiti euro?

– Jedini način spašavanja eura jest pretvaranje EU u političku uniju. Trebamo SDE, Sjedinjene Države Europe – sad. To je jedino rješenje. Sve je ostalo smeće i laž. Ako Grčka napusti EU, bit će to katastrofa za Grčku, ali sljedeće žrtve čekat će u redu: Španjolska, Italija… Financijska tržišta nemaju morala i suosjećanja, samo interes da stvaraju novac. Izlazak Grčke iz EU ne bi ništa riješio, niz bi se nastavio. Svi su unaprijed znali da svečana obećanja ne mogu održati monetarnu uniju. To naprosto nije u ljudskoj prirodi. Potrebna je demokratska organizacija, institucije, »checks and balances«. Toga nema jer se bojimo napustiti koncept nacionalne države. Bojimo se reći: da, ponosam sam Nizozemac, ponosan Belgijanac, ponosan Britanac i ponosan Hrvat, ali, osim toga, i ponosan sam Europljanin. Kao Amerikanci: ponosan si Kalifornijac, ponosan Njujorčanin, ali i ponosan Amerikanac.

U ovakvoj situaciji izgleda neostvarivo predlagati Sjedinjene države Europe.

– Zašto?

Reći ću vam na primjeru Hrvatske: ulazimo u EU bez trunke entuzijazma. Mnogima se i ovakva zajednica čini sumnjivom.

– U Nizozemskoj, glavna politička snaga uvelike je protiv pristupanja Hrvatske. Geert Wilders i njegova Stranka slobode, koja kontrolira vladu, ne želi Hrvatsku u EU. Pobijede li na izborima sljedeće godine, Hrvatska neće postati članicom. 

Kako, dakle, postići da nacionalne države glasaju za snažniju uniju?

– Moramo razobličiti laži. Živimo u kulturi očitih političkih laži. Prva je da se možemo vratiti unatrag. Laž je i da će nacionalna država riješiti naše probleme. To nije moguće. U uvjetima globalizacije, jačanja Indije i Kine, nacionalna država ne može riješiti apsolutno ništa.

Nije, uostalom, riješila ni u povijesti.

– Dakako. Sljedeća je laž da će okrivljavanje drugih nešto riješiti. Kriv je Islam, krivi su Židovi, Srbi, Hrvati, Bugari, Romi ili bilo tko drugi… Uvijek će se moći nekoga okriviti. Ta propaganda zavodi ljude. Treba nam protupokret obrazovanih i obaviještenih. Oni moraju razobličiti laži demagoga i populista. Jer, cijenu laži platit ćemo svi. Vrijeme je za zajedničko djelovanje. Vrijeme je da političari preuzmu odgovornost. Ako odbiju, potjerajmo ih. No to možemo samo ako se pojave novi ljudi koji su spremni raditi drugačije. Nije li to demokracija? Vremena još ima. Još možemo nešto učiniti. Ne živimo u Kini ili Rusiji, koja je potpuna policijska država. Učinite li ondje nešto što se ne dopada gospodinu Putinu, gangsteri će učiniti svoje. EU i Amerika nisu policijske države. To trebamo iskoristiti, tih prednosti trebamo biti svjesni.

Wildersovu stranku nazvali ste fašističkom. Prijete li vam?

– Primio sam ozbiljne prijetnje. No još više brine što koriste svu političku moć da onemoguće financiranje Nexus instituta. Učinili su to nakon što sam prošlog ljeta pred tisućama ljudi govorio na jednome pop festivalu. Tada su postali nervozni; dok sam samo objavljivao knjige, mogli su me ignorirati. Sada je drukčije. Tvrde da institut ne smije dobivati novac jer sam stranku nazvao fašističkom. Zanimljivo: ako se u Nizozemskoj smatraš uvrijeđen nečijom izjavom, tužiš ga sudu. To se dogodilo Wildersu, kada je izgovorio strašne stvari o Islamu. Sud ga je oslobodio. Wilders i društvo nisu me tužili, ali zastrašuju političare da nama obustave financiranje. Za sebe tvrde da promoviraju slobodu govora tvrdnjama kako slobode govora više neće biti kada islam osvoji svijet; ali čini se da sloboda govora postoji samo za gospodina Wildersa. Jer, kada kažete nešto što se njemu ne dopada, tada slobode govora više nema. Cenzurirali su moj govor na Dan sjećanja, na svim razinama vlasti onemogućuju financiranje, njegovi ljudi pokušavaju me onemogućiti da govorim. Rabe taktiku zastrašivanja. Njihova je politika politika laži, resantimana i čistog zastrašivanja. Mnogo je gnjeva i straha u Nizozemskoj. Mnogi me se političari iz svih stranaka klone, jer stvaram probleme, a Wilders je vrlo moćan: manjinska vlada ovisi o njegovoj potpori. Premijer i vicepremijer susreću ga dvaput tjedno. Sve im mora odobriti. Počeli su preuzimati i njegovu retoriku. Premijer je u svibnju izjavio kako je »vrijeme da Nizozemsku vratimo Nizozemcima«. Nizozemsku Nizozemcima?! Pa je li Nizozemska ijednog trenutka u premijerovu životu pripadala ikome drugom?! Vicepremijer je prošlog ljeta izjavio kako razumije Nizozemce, jer bi stranci mogli donijeti »čudnu hranu« koja bi nas mogla zaraziti »čudnim bolestima«. Ako ste spremni koalirati s fašistima, preuzet ćete njihovu retoriku. Postoji smiješno naivna ideja da fašiste možemo onemogućiti tako što ćemo govoriti njihovim jezikom. To je velika zabluda socijaldemokrata: ako vi govorite kao fašisti, onda ljudi ne glasaju za vas, nego za prave fašiste. Ako govorite jezikom tržišta, ljudi ne glasaju za vas, nego za one koji tržište zastupaju bolje od vas. Wilders vodi u anketama, jer ljudi rezoniraju ovako: ako premijer i njegov zamjenik govore poput Wildersa, tada je Wilders vjerojatno u pravu.

ŽELIMO LI BUDUĆNOST KAKVU NUDI KINA?

Zapad je obuzet Kinom i njezinom ekonomskom moći. Ali ne govori o manjku slobode, jednostranačju, kršenju ljudskih prava…

– »Obuzet« je prava riječ. Točno, ignoriramo činjenicu da je Kina komunistička zemlja. Ignoriramo da ondje nema slobode, ignoriramo njihov odnos prema disidentima, intelektualcima, umjetnicima… Ignoriramo da Kina svake godine izriče deset tisuća smrtnih kazni. O tome se šuti, ali se zato mnogo buke diže kada se smrtna kazna izrekne u Americi. Duboko je to licemjerje Europe: u Kini je novac, pa šutimo. Tu bih činjenicu objasnio kombinacijom impresioniranosti i straha. Impresionirani smo uspjehom, a istodobno znamo da je Kina snaga budućnosti. Kao što je u 18. i 19. stoljeću cijeli svijet govorio francuski, i kao što danas svi govorimo engleski, nije nemoguće da će naši unuci govoriti kineski. No pitanje je, želimo li budućnost kakvu nudi Kina? Kako će to utjecati na europske vrijednosti i europsku kulturu? Sve ima posljedice.

Rob Riemen nizozemski je filozof i osnivač Nexus instituta. Njegova dva eseja, »Plemstvo duha – zaboravljeni ideal« i »Vječni povratak fašizma«, u Hrvatskoj je objavio zagrebački Tim press. Riemen govori uljudno i dobronamjerno, ali snažnim riječima, otvoreno i izravno. I ne krije zabrinutost za Europu. kraj teksta

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: